Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

JEŽINCI

Debeli dječak na autobusnoj stanici
Pleše na sirene hitne pomoći, udara se rukom
Udara me nogom, majka se ispričava pločniku
Oči su mi zaglavile ispod obrva
Jezik kod slomljenog zuba
Izgledam opasno, izgledam glupo

Da sakrijem lice sagnem se zavezati vezice
Pa shvatim da sam bosa
S tri bodlje ježinca u svakom stopalu
Baš tamo gdje se po tradicionalnoj kineskoj medicini
Nalazi centar za želudac
Kad autobus napokon dođe, nitko ne sjeda do mene
Double-deckeri ne dolaze s vrećicama za povraćanje

Pitaš: kako sam? Pišem li što?
Moja poezija je debeli dječak bez osjećaja za ritam
Moja je jakna nepropusna
Moji su dani ispunjeni, prolaze me nježno
U toplim uredima i pubovima koji se zatvaraju u 11
I sve je dobro, sve je daleko
Sve je kako sam zamislila