Kuća na otoku | Silba Ljutak

DIZALO

moja Mama ne postoji
ako nije navedena kao organizator
susreta kućnog savjeta

iz svakog stana po jedan
čovjek
životinja
greda
i zavičajna vaza

svake prve subote u mjesecu
nakon šest popodne
kad djeca odu na nogomet
produženo druženje dvije ulice dalje
u ono zadnje kino koje je opstalo
jer je globalnom gigantu
prodalo dušu i plišana sjedala

a stariji roditelji na bridž/belu/briškulu
pa bar jedan od članova sendvič generacije
može subotom nakon šest popodne
dati glas za obnovu svog ekosustava

ona se pretvara u to staro dizalo
što škripi i zavija
pa čita ugovorne predgovore
svakom članu kućnog savjeta
koji je zaista došao tu subotu
nakon šest i prije sedam popodne

njezine ruke su debeli kablovi
počinju u ključanicama praznim od papira
i spuštaju do podrumskih odjeljaka
za sve anonimne, planetarno osviještene glasove
kako se cirkulacija materije
ne bi prekinula odlaskom jedne obitelji

ogrnula je njihove misli
glasača jednobojne fasade jer smo svi sve sličniji
svojom ugovornom propagandom
o ženskom tijelu izvan svoje obitelji