Kuća na otoku | Silba Ljutak

BUNT

ne osjeća se ugodno u svojoj koži
moja Mama ispod pokrova s bižuterija zakovicama
i patent zatvaračem do pola grla

okružila ih je prstima
iskrivljenim i nakrivljenim
da Otok vidi njezin naboj
protiv ideje da nešto postoji
samo ako se može uredno pospremiti
i nakon toga nazvati kroničnom boli

velika bol je u redu kad je kratka
i kad u obliku čahure
može pobjeći silaznim putevima

tako buntovna
ponekad i s plastičnim detaljima
kad svim novim prosvjednicima
želi pokazati kako se baš ona
prva sjetila tog njihovog nemira

još uvijek voli da joj nakon
netom usmrćene ptice letjelice
iz slobodnog šumskog uzgoja
pripremljene samo za nju
netko izravna ramena svojom težinom

manja bol je isto u redu
i učinit će da još malo naraste

punoljetnost je teška
odraslost još ipak malo više
a moja Mama želi da njezino ime
nema nikakvu bol