Kuća na otoku | Silba Ljutak

PLASTENIK

moja Mama nikome ne želi reći
što bi htjela postati kad još malo odraste

mogla bi uredno slagati papire
za oporavak visećih mostova
ili izučavati koliko su zidni likovi propusni
jednom će ih ispuniti mlijekom za potpalu

kad lik produži svoje trajanje
jer lijepo je biti jedna postojanost
a most dostigne plošno stanje stvari
kao društveno bi koristan rad
mogla skupljati njihove dužine

mogla bi ih držati za ruku
s drugim dlanom na potiljku
uz riječi kako je sve u redu
i da je svijet upravo onakvo mjesto
kakvo je trebao biti

svijet je izrastao u velikom plasteniku
upravo u to jedino mjesto
kakvo je mogao biti

nikome ne želi reći da će
od moje sadnice Limuna
napraviti cijeli rasadnik
za otvorene prijelome sitnih kostiju

prelomit će se jednom
možda
ponekad naravno
jer to što nešto postoji
nije nužna i dovoljna sigurnost

u redu je da u plastenicima
ne rastu samo lijepe stvari
ispričat će mi jednog dana
kad se izgubim na putu iz trgovine
prodali su sav kruh i mlijeko