Kuća na otoku | Silba Ljutak

ISPRAVE

u moju Mamu se zaljubljuju
svi muškarci i žene
koji do kraja jutarnje smjene
na dnu vlasničkog lista svog imena
promijene glazbenu vjeroispovijest

bila bi im lijepa žena
za pokazivanje u operi
ovaj tjedan kad Elina Garanča
dolazi u narodno kazalište
otpjevati svoje najveće hitove
sa suprugom dirigentom

oni ne mogu putovati
niti se odvojeno verati po zgradama
dok im se imena
pravomoćno drže za ruke

u svim ispravama
novčanicima od prave zmajske kože
pljesnivim arhivskim kutijama
od vremena njihovog prvog koncerta

bila bi im ljepša
od drugih također lijepih žena
sa sličnih otoka
morskih
riječnih
ponekad jezerskih ili vulkanskih

ime je tako uobičajena afera
govori moja Mama
dok se samo svojim tijelom
penje na krov narodnog kazališta
i plahom golubu nudi gutljaj crnog vina

bez imena i vremena
uzet će se upravo oni
kad ostanu
posljednja žena i posljednja životinja
na dalekom Otoku