100 komada | Vlado Bulić

012

 

nedavno sam opet čitao
javno.
priču o Peperu.

pa su me tapšali po ramenima,
govorili “Super je stvar.”,
pitali “Oćeš to objavit?”,
i slično.

(a loše pišem.
samo dobro prepisujem.)

mislim, nisam ja zaslužan
što si je Peper sjebo život
i što će ga, za koji mjesec,
neka uzorna radnica lokalne firme,
možda moja stara,
naći poluraspadnutog
na skalama gore prema krovu zgrade.

onda će ona svojoj dječici,
možda mojoj mlađoj sestri, reći:
“Vidiš šta ti je droga!”

baš kao što su Peperu govorili
kad mu je utripani susjed
pomislio da je ptica.