100 komada | Vlado Bulić

066

 

vani pada snijeg.
spore pahulje veličine
dječje šake.

bljuzga od jučer u
istom je agregatnom stanju.
nakupine odjeće
probijaju se
sigurnim korakom
prema tramvajskoj stanici
i
jebu sve po spisku
HRT-ovom meteorologu
koji je zapravo želio
biti drvosječa.

(ja ne gledam TV.
jer ga nemam.)

gledam kroz prozor.

sjedim u boksama
ispred monitora
i gledam kroz prozor.

nešto i tipkam.
da razbijem to
tupilo od bjeline.

noge držim na radijatoru
i gledam kroz prozor.

ona se budi.

u krmeljivom transu odlazi do WC-a.
u pidžami s Miki Mausom
negdje po sredini.

kuha kavu i rola jutarnji
dok
ja i dalje razbijam dosadu
razbijajući pritom tastaturu.

i mislim: sve to valjda i
ima nekog smisla.

makar i nije neka lova u pitanju
i makar se često osjećaš idiotom dok to radiš.