100 komada | Vlado Bulić

062

 

meni je na faksu
nekad i zabavno.

naravno, kad nisam koncentriran
na ono o čemu se radi,
a to je dosta često.

onda gledam sve te
buduće profesore književnosti
kako se trude shvatiti
što to ljude poput mene
tjera da se ujutro,
nakon kave i velike nužde,
nacale ispred monitora i pišu.

oni to ni nakon četiri godine neće skopčati.
neće naučiti ni kako napisati
dobru stvar.
a tako su se nadali
prvog dana.

možda i bi kad bi se jedan
od predmeta zvao
“Gledanje u plafon”.