Zadnji je prvi | Sanjin Đukić

GRAD

Bez lica ostali smo
Jučer u požaru
Danas u gužvi
Sutra na vjetru
U pukotinama ulice
i svakom uskom prolazu
Bez srama
traži me život
Ja ga nosim na rukama
kroz tvoj prljavi izlog
I ostavljam ga tu iza ugla
baš tu iza ugla
uvijek iza ugla
Na radost prenaglih krajeva
i punog grada ljudi

Sad znam što hoću
Ja sam želja koja mi se konačno ispunjava
Ja sam ulica i noćni čuvar
Ja sam pošta s pravom adresom
ali krivim gradom
Što je krenulo po zlu
i gdje sam ti izgubio dodir?
Tko je postao istina
a tko ostao isti na tren?