Zadnji je prvi | Sanjin Đukić

KAZALIŠTE

Iz sreće
izvirem

Ja sam ti ruke
kad ne znaš kud ćeš s njima
Bol u leđima
koju ne možeš naći
Rugam se svim ljubavima
jer nemam svoju
i zamjeram svim mržnjama
što me vole

Prepoznaj šapat
u preglasnoj sobi

Ja nisam vrata koja ćeš zaključati
ali, iskreno, već sam progutao ključ
pa morat ćete me rasporiti
Nema veze
Samo pazite
kad hrabrost izleti
Luda stara žena
s trulim voćem koje nitko ne želi kupiti
ali bi nam dobro došlo
ako predstava zakaže

Naći ćemo se
U crnom snijegu na rubu ceste
poslaganom kao da nekog čeka
Pripremljenom
da smrzne i zareže
svakog tko ga shvati olako

Iz sreće
izvirem
Nisam htio