Zadnji je prvi | Sanjin Đukić

UNUTAR

Pouzdaj se u mene
srušit ćemo nebo
jer nitko ne može
biti iznad nas
Previše voda
da bi bio
pijesak
Previše mutan
da bi bio
bljesak…

(prolom)

Prolom oblaka je u mojoj ulici
trgao grane i prevrtao zemlju
Htio sam mu reći da to više ne čini
ali me je izrešetao
prije nego što sam rekao riječ
To ga ne zanima
on spaja tlo s nebom
i trenutno
nema vremena za pravdu
Dođi drugi tjedan
i donesi barem osmijeh
jer njega ti sigurno nije utopio
Tako nešto ne tone

Čamcem sam krenuo
u lov na prolom oblaka
Imam malo vode
(više mi ne treba
nisam žedan
a i plutam na njoj)
čelično uže
i plastičnu vreću za tijela
Nadam se da sam pogodio broj
kao što ću pogoditi njega
Ne bi htio da se stišće
pa on je barem
vječan

…jedan je korak
pa pričajmo o tome
S lijepim riječima
smo lijepi poput kiše
A kad njih nestane
i pritisak je manji
svi smo puno nježniji sa sobom
I trpimo se
I pratimo pogledom
I smišljamo bezbroj isprika
koje zvuče divno
ali nemaju smisla
Sad je tren
da te ljubav slomi
Sad smo puno ranjiviji
iznutra
Nije to ni izdaleka
gotovo
A fali samo korak
iznutra