Zadnji je prvi | Sanjin Đukić

MALARIJA

Uključen.
Sudjelujem u razgovoru
kimanjem glave.
Dvodimenzionalno.
Iz profila.
S poda.
Iz ruke.
Nisam mrtav.
Samo tih.
Ne boj se.

Pregledan na granici.
Čist, ali rastavljen.
Isprekidan.
Popravljan u ljeto.
Zar ti moraš bušiti ulicu
svake godine?
Baš kad ja prolazim?
Preskačem lokvu
u gumenim čizmama
i prstima nanosim mulj
na tepih u dnevnoj sobi.
Kišem bez ruke na ustima.
Kradem ti katalog iz
poštanskog sandučića
i od njega dobivam osip.
Kao kad se malarija
uputi prema mojoj sobi
po noći.
I nađe me kako čitam knjigu
uz svjetlost lampe
koja pucketa kad se ugasi.