Zadnji je prvi | Sanjin Đukić

PLJUSAK JE PREKINUO…

Na mjestu koje iskri životom
lica su nam izgorjela
a ruke se slijepile
Ovo je dvadeset peti sat
i ne zna se
što će se noć i dan
dogovoriti

Na mjestu uzdignute duše
upijam kristal
i dijelim prazninu
Pod je vlažan
Objasnite mu
Njegov je posao da nas trpi

Na mjestu željezne mreže
osjećam tvoje prste
Pretražuju mi pore
i suše ih
Bez imalo zraka
S mislima u osveti
Povremeno se povratim
i zažalim te

Leđa su mi mokra
Prozor je otvoren
To najčešće ne završi dobro