Zadnji je prvi | Sanjin Đukić

KOLJENA

Bole me koljena
Puna su vode
Iglom
napravit ću rupu
i pustiti je van
a onda skliznuti na pod
i bolno jaukati
Plakati
Vrištati
Dignite me
Osovite na noge
Ja bih opet potrčao
Ne mogu više sjediti
u ovoj lokvi vode
A iz koljena šprica mlaz
Jak poput lupanja vratima
Durenja zločestog djeteta
Krađe
Stabla izraslog na krovu
najružnije zgrade u gradu
U kojoj živim ja
i još deset porodica
patuljastog rasta
Prodornog smijeha
Čujem ih
Jednog po jednog
Val sreće krenuo je iz podruma
i zapeo na mom stanu
Ne mogu se smijati kad me boli
Ali, u redu,
nadoknadit ću to
Evo, ići ću u dućan svaki dan
i oprati stubište
ali od sutra
Sad me pustite
da uživam u boli
Spužvom skupljam vodu
Vodom perem robu
Robu nosim kad idem van
Sam
Inače sam gol