Zadnji je prvi | Sanjin Đukić

PRESTANI

Postavljamo zamke za vješte lovce
jer nas ubijaju
svojom hrabrošću
Nek samo na tren
osjete kako je biti lovljen
Dodaj mi konopac
i sakrij se u grmlje
Prerezanog grla
lakše će se smijati
Prihvatimo ovo kao ruku pomirenja
i pomolimo se da nas ne ubiju na spavanju
U tom toplom krevetu
nema mjesta za dvoje
samo premekani jastuci
i premalo sna

This is the journey
That breaks me
Broken
I’m not what you asked for

Makni mi svjetlo s lica
i ako ti se učini
vjeruj
Znamo se
To nije lako
ali je barem nešto
Pa priznaj
Zar se ne zabavljamo divno?
Zar se ne dodirujemo površno?
Zar je ovo trebalo biti ozbiljno?