Mesari | Drago Glamuzina

DUHAN ZA ŽVAKANJE

 

borili smo se s hrpom prljavog posuđa,
koje smo naslagali za sinoćnjeg tuluma, i pričali
o prijateljima. o njihovim prisilnim radnjama, o
bedru koje ju je cijelo vrijeme dodirivalo,
njegovoj ljubomornoj ženi, njenim brkovima…

nije da ih ne volimo,
za neke bi dali i ruku i nogu, ali
kad se stvari sagledaju objektivno,
pljuvali smo po njima kao mornari
koji nakon obilaska lučkih kurvi i
krčmi sjede na krmi:
gore je mjesec, dolje valja more,
a oni praznih jaja, pljuckaju duhan
preko ograde
poslije svake rečenice.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.