Mesari | Drago Glamuzina

ISPRUŽENI

 

ponovno u tom ružnom hotelu.
ležimo na leđima i slušamo
tog tipa i ženu kako se ševe
u sobi do nas.
pokušavamo pričati i odustajemo.
jecaji, koji uporno stižu i ispunjavaju sobu,
već nas odavno ne uzbuđuju,
to zveckanje, dvoje ljudi koji se zabadaju jedno u drugo,
mrak koji postaje sve gušći i nas dvoje
ispruženi jedno pored drugog.

zatim odlazak, prolazak kroz špalir
vukovarskih prognanika u hodniku,
koji nas gledaju kao bešćutne uljeze
koji se dolaze jebati njima pod nosom.

sobe, hodnici i trenuci kojih će se tijelo
sjetiti u nekom drugom trenutku
punom žudnje za ovim vremenom.