Naša druga imena | Ivan Herceg

JEDINI PUT

 

Dan prije slušao sam glasanje sove. Ona se pravila da
ne čuje. Nismo komentirali, a znali smo za vjerovanje
ljudi o sreći ili nesreći koju takav pjev može donijeti.
Sutradan je stigla vijest, o smrti djeda Viduke.

U vlaku za Osijek čitao sam Borgesa. Ona, svoje misli.
Poput kipova, hladnih i zamišljenih usana.

Dolazak u noć. U njoj čuvaju se uspomene. Sve do jutra.

Zatim oproštaj. Uvijek isti odlazak. Tišina groblja ili
pruga bez kraja, kao jedini put.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.