Naša druga imena | Ivan Herceg

JEDINI PUT

Dan prije slušao sam glasanje sove. Ona se pravila da
ne čuje. Nismo komentirali, a znali smo za vjerovanje
ljudi o sreći ili nesreći koju takav pjev može donijeti.
Sutradan je stigla vijest, o smrti djeda Viduke.

U vlaku za Osijek čitao sam Borgesa. Ona, svoje misli.
Poput kipova, hladnih i zamišljenih usana.

Dolazak u noć. U njoj čuvaju se uspomene. Sve do jutra.

Zatim oproštaj. Uvijek isti odlazak. Tišina groblja ili
pruga bez kraja, kao jedini put.