Naša druga imena | Ivan Herceg

PROŠLA JE PONOĆ

 

Prošla je ponoć i moja soba je pred snom.
Na stropu svjetlo jednolično šuti, čeka odluku.

Sjedim na krevetu, okrenut zidu.
Misli nervozno lebde, pune sebe, pune straha.

Oko očiju osjećam pritisak, trzanje živaca.
Signal za kraj bijelog bdijenja.

Prošla je ponoć i moja soba je u snu.
Nema više stropa ni zida. Samo mrak i ja.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.