Nominativ | Hrvoje Jurić

AUTORSKA BILJEŠKA UZ DRUGO, IZMIJENJENO IZDANJE

Rukopis zbirke pjesama Nominativ, priređen 1996. godine, nije objavljen u onom obliku u kojemu je poslan na natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike te je kao takav 1997. godine i nagrađen. Naime, nakon dodjele nagrade, a prije objavljivanja knjige, urednica Gordana Benić uvelike je preradila rukopis, naravno, uz moju suglasnost.

Premda sam tada vjerovao, a vjerujem i sada, da je urednica intervenirala u najboljoj namjeri – nastojeći poboljšati rukopis, oslobađajući ga suvišnoga i naglašavajući one njegove značajke koje je smatrala vrijednima – koristim ovu priliku, koja se ukazala četvrt stoljeća nakon prvog izdanja Nominativa, da čitateljstvu ponudim drugu verziju zbirke, koja je iz moje autorske perspektive zapravo prva.

Iz izvornoga rukopisa neke su pjesme bile izbačene, pa sam ih sada vratio (kao svaki put kad dizah sidro; opet isto; volja; silovanje; zbilja. stvar. smisao; sposobnost voljenja; jezik; tvoj meki obraz; bezvrijeme; tajna tijela; [težak je zrak…]), a u najvećoj mjeri rekonstruirao sam i izvorni redoslijed pjesama, pri čemu sam neke pjesme, koje su bile prebačene iz jednoga ciklusa u drugi, vratio na njihovo pravo mjesto, u ciklus „pješčani sat“ (sat kuca; teška noć; lutam zbunjen).

Naposljetku, u zbirku objavljenu 1997. godine bilo je uvršteno pet pjesama kojih nije bilo u izvornom rukopisu, nego ih je urednica izabrala za objavu iz materijala koje sam joj predočio nakon dodjele nagrade (rastrojeni trkač; u izvjesnim slučajevima; muk; stvaranje; kako sam susreo kafku). Iako to nije u skladu s „načelom izvornosti“, zadržao sam ih i u ovom izdanju jer su nastale u isto vrijeme kad i ostale pjesme u Nominativu te smatram da u tematskom pogledu ne narušavaju koncepciju zbirke. Jedino sam njih tri (muk; stvaranje; kako sam susreo kafku) iz ciklusa „pješčani sat“ premjestio u ciklus „nesavršen red“, gdje se bolje uklapaju.

Oni koji pročitaju obje verzije Nominativa mogli bi zaključiti da je verzija objavljena 1997. godine ipak bila bolja od ove dopunjene, ali ova dopunjena „točnija“ je, odnosno bliža prvotnoj zamisli zbirke i duhu u kojemu je Nominativ nastajao. Nasreću, poezija nije egzaktna disciplina, tako da je najgore što bi se u srazu „prvog Nominativa“ i „drugog Nominativa“ moglo dogoditi – otvaranje rasprave o njima. A to bi bilo dobro jer bi se time autorov poetski nominativ otvorio za genitivna, dativna, akuzativna, instrumentalna i lokativna poetička tumačenja.

Hrvoje Jurić
Zagreb, kolovoz 2021.