Nominativ | Hrvoje Jurić

BEZ NAZIVA

postoje i one druge stvari
bez naziva
neimenovane ideje koje primijetiš
tek kada te ubiju svojom nježnom preciznošću
postoje te ni crne ni bijele
te sive šahovske figure
u savršenom kaosu na drvenoj ploči
osjećaj ni straha ni tjeskobe
i straha i tjeskobe
i mnogo više
a samo je jedno
kao armatura svježih sunčanih jutara
s pospanim louom reedom
i poslijepodneva petkom uz kišni prozor
pod mozartovim baldahinom

svjedok sam bio mnogih ubojstava
jer mrtav sam bio toliko puta
u sebi
i zatrpan prašinom
a opet sam šutio pred bezvrijednim pojmovima
smiješeći se svojoj gluposti i napretku znanosti

možeš se sretna uz smijeh
dočekati lijevom nogom na čvrsto tlo
opsovati potom zbog desne
i raskvašenog ljepljivog blata na svojoj ljetnoj cipeli
i pronaći odgovor na moje mistifikacije o neizrecivom
u sredini između krajnosti
ali opet
ostat ćeš iznenađena
pred bolesnom ljepotom zadnjeg rastanka
ili iznenadnom tugom nakon dugog poljupca
pred onim drugim stvarima
bez naziva
bez razloga