Nominativ | Hrvoje Jurić

MUK

allenu ginsbergu

vidio si najbolje umove svoje generacije
uništene ludilom
izgladnjele histerične gole
ali uzalud uzalud su oči bile otvorene, allene
reci što si učinio nakon toga
ništa? ništa kao ni ja
a ja vidjeh i puno više od tebe, čini mi se
jer ovdje ne bijahu samo umovi u rasapu:
i mozgova je bilo posvuda i nemorala i
bolesnog morala
a morala se reći riječ
premda u vjetar
u oluju tuđih
urlika

kakva je čudnovata jeka taj muk
koji mi se uvijek vraća iz svijeta
nastanjuje se u meni kao trakavica
i ne boli ali ždere svaku pomišljenu riječ
pa šutim kao i ti & skupa s tobom
u pobratimstvu nemoćnih proroka
kroničara prošlog i budućeg