Disco inferno | Romeo Mihaljević
Divlje tijelo šume piše mi po koži pismenima viđenim na ulomku vojničke dopisnice u vitrini provincijskog muzeja. O nijemoj rijeci krvotoka, napuštenim mjestima, o rubu močvare.
Prozor je otvoren u noć.
Krošnje zastiru pogled na staze.
U utrobi tame razaznajem ti lice.
Privid i prah.
Sadržaj
I.Potrajat će
Iza kuće u kojoj odrastaš
Mogu zamisliti tvoj uzdah
Trake oko naših ruku su nevidljive
Postoji taj prizor
Što je pisalo
Negdje u vlažnom podnožju
Polagano i bolno
Sve propadljivo
II.
Uz lijevi rub ekrana
Maštanja o okolini
Fotografiram prazan krevet
Nepregledni prostor
Zajedno gledamo snimku koncerta
Može li postojati
Samo želja
Gradi malene dvorce
Još jedan pogled
III.
Kao voda koja se slijeva
S ove uzvisine
Ti si kartograf
Sve je utihnulo
Tvoje riječi
Taj otisak opekotine
Večer koju pamtim
IV.
Na leđima dječaka
Suhe i bespoštedne riječi
Pod krošnjom stabla
Kakvo nježno propadanje
Divlje tijelo šume
Papir je koža
V.
Pred Wolsovim bakropisom
Još mi je u mislima
Na toj slici
Ne možeš govoriti
Svaku nesavršenost tih tijela
Neuhvatljivi znakovi ljepote
Želiš da nestane zvuk
Sive tvorničke hale
U hodu nas dodiruju
Na ovom je krevetu
Spominješ tihi fluid
Za stolovima oko nas
VI.
Digitalni prah
Mali prodavači životinja
Hollywood zna oživjeti Hektora
Veliki tamni automobili
Jesen me uči
Crtaš zvijezde i mjesec
S nečijim (tvojim?) jutarnjim uzdahom
Napustiš kuću
Možda sloboda počinje pokajanjem
Slušajući o potresu
Čuvaju li ulice istu tamu
Trebamo mir
Vrijeme kao da se zaustavi
Pisanjem ti pokrivam tijelo
Možeš li pojmiti
Životopisi porno glumaca
Prošlu noć
Tijela oslonjenog o zid
Noćnim zapisivanjem svega
Impresum
