Disco inferno | Romeo Mihaljević

S ove uzvisine čitav kraj vidim kao na dlanu. Mjesečina je, i bujne se krošnje njišu pred naletima vjetra. Uz prašnjavi put bjelasaju se olupine automobila. Promatram očima djeteta, čiji je pogled označen blještavilom i svetim neredom.

Izmiču mi riječi, prazne i lomne. Sjećam se sablasne čežnje što me vodila krajolicima tuđih tijela i papirnatim pustinjama.

Sve sam bliži onom bjeguncu opčinjenom noćnim biljem i mračnim mjestima.