Disco inferno | Romeo Mihaljević

Iza kuće u kojoj odrastaš jedna se staza penje k brdima, gubeći se u toploj utrobi rujanske noći. Niz leđa ti se slijevaju ledeni potoci straha. Sanjaš pucketanje crnoga vinila.

Zatvaraš i otvaraš oči. Sve je umotano u tamu.

U bljeskovitim djelićima vremena ugledaš crvene latice makova, što rastu uz polje pusto poput srca onih što su te prvi poučavali o ljubavi.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.