Od praznine | Anđelko Mrkonjić

OD OTOPLJENA PREMAZA GOLOTINJE

Kažiprst u oknu
dimom se kovitla
Prijetnja neka
zavodi me nježno
Oblik praha
meni oči puni
Az
u vrutku traži
bridove što blaže
Tvrde jecaji
sirotinje nove

Golotinja otopljena
na korici stida
i blago i jadno
svakodnevno sramno
brojuć
Bogu dane
želje strasti nade
grijehe krađe mane
i dalje se svejednako njiše
gledajući čedno
u sramotu metra
sebedarje
gladno