Od praznine | Anđelko Mrkonjić

PISAN OD PERJA NA PSEĆOJ NJUŠCI

 

Pocrnjela vješalica u ormaru suši
pomrčinu gorke ljubavi
Mukanje se horizontalno razliježe
oličenom sobom
Čujem prljave crnine glasa
i kihanje prehlađene molitve
Az
u zatiljak niže
okoćene trnce snomorice
Vidim da gavran
na poderanom rublju prostire stolnjak
i da mokri pijesak guta
bjelinu
i da osušena korita
boluju od porebrice
Osvijetljena vješalica u ormaru
prozračuje
ukrižen pravokutnik nemira
I
ja
ništa ne vidim
ni tegle ni dunje ni paučine
samo perje
samo perje
na psećoj njušci