Nebo u kaljuži | Sven Popović

VOLVOKSI NE SVIJETLE U MRAKU

Tvrdila je da je ne slušam ili tako nešto. Nije to bilo ništa loše, ona se nije ljutila, samo je ustanovila da imam problema s koncentracijom. Sunce se rađalo, voda za kavu je upravo prokuhala, valovi su šuštali i milovali pijesak. Meni se od tog zvuka pišalo. Sunce se rađalo i ona je tvrdila da je ne slušam. Otišao sam pišati.

Čuo sam kako žličica udara o stijenke šalice.

Jesi li odlučio?

Što?

Ideš li doma ili ne.

Should I stay or should I go?

Opet nešto govori, ne čujem je od mlaza. Vičem.

Što?

Rekoh: znala sam da ćeš me naći.

Osjećam njen topli dah u uhu. U noćnom smo klubu, drma neki elektro i slabo je čujem. Odgovaram gutljajem piva. Otkako smo se sreli u trgovini ploča, nisam je mogao izbiti iz glave. Minijaturni uragan koji se predstavio kao Megi.

S kim si ovdje? pitam.

S burazom.

S onim koji skuplja longplejke?

Što? ne čuje me.

S onim koji skuplja longplejke? vičem joj na uho. Nema nametljiv parfem. To mi se sviđa.

Hoćemo izaći?

Može, kažem. Idem pišati, pričekaj me vani. Ona kima. Ja odlazim u WC. U muškom nije gužva. Brzo sam gotov. Zakopčavam šlic i izlazim.

Ona pije kavu. Pruža mi moju šalicu. Sunce se brzo razvija. Više nije krvavo novorođenče.

Rekla sam da ne moraš ići.

Odgovaram gutljajem kave. Pitam je hoće li na plažu sa mnom. Kaže da neće. Pit će kavu na terasi i rješavati križaljke i sudoku. Uzimam ručnik i knjigu, Hemingwayeve novele, i sjedam za stol.

Voliš biti na plaži dok nema gotovo nikoga.

Ne volim buku, vrisku klinaca.

Ja volim zvuk dječje igre.

Sliježem ramenima i ispijam kavu. Ljubim je u obraz. Neću dugo, kažem. Izlazim i hodam prema plaži udaljenoj tridesetak metara od njene kuće. Rasprostirem ručnik, Hemingwaya polažem na nj. Ulazim u more. Hladno je, ježim se, tijelo mi instinktivno želi van. Zaronio sam i odlučio otplivati do bova. Tamo sam se izvrnuo na leđa i pustio valove da me ljuljaju. Nema smisla grčiti se, samo zažmiri. Opušteno.

Nisam bio siguran koliko je poljubac trajao. Možda samo sekundu, možda je prošlo nekoliko sati i već je svanulo.

Sviđaš mi se, dobro se ljubiš.

Meni se više sviđa Marica iz drugog c. Čarape joj ne padaju na gležnjeve kao tebi.

Ljubi li se kao ja?

Dugo nisam čuo taj glagol „ljubiti se“. Obično svi koriste neke odvratne izraze.

Naprimjer?

Barenje, zvuči toliko mehanički.

Dakle, ljubi li se Marica dobro kao ja?

Tko je Marica?

Smije se, okreće se na peti i kreće prema klubu. Slijedim je i ulazim. Megi još uvijek rješava križaljke. Ostavljam knjigu za stolom.

Idem pod tuš.

Nema tople vode, viče.

Nema veze. Stajem pod tuš i puštam vodu, mlaka voda, poput ljetne kiše. To zvuči patetično. Poput ljetne kiše! Svejedno, osjećaj je dobar. Sol pomiješana s vodom iz tuša mi klizi po tijelu u zmijolikim vijugama.

Kisnemo i trčimo da najbližeg haustora. Pribijam je uza zid. Na usnama joj osjetim i kišu, prljavu kišu. Kažem joj to. Zauzvrat ona mene pribija na suprotni zid. Kaže kako je dobro što nas njen brat ne vidi. Ne podnosi kad mu netko dira seku.

Ja sam odmetnik, radim što god hoću.

Dokaži mi.

Razmišljam, gledam prezimena na portafonu. Prstom klizim po svim gumbima. Namigujem joj i trčim do sljedećeg haustora. Ponavljam. Trčimo niz ulicu. Pale se svjetla u stanovima, ljudi gledaju kroz prozor. Ulice su prazne. Čuju samo smijeh.

Šetamo mediteranskim mjestašcem. Odvažili smo se držati za ruke. Malo je neobično s obzirom na to da je mnogo niža od mene. Uglavnom šutimo. Ugodna tišina. Zapravo je i to neka vrsta komunikacije. Sve je okej, ne moraš mi to reći, ja to znam. Hodamo, uskoro se vraćamo do njene kuće, kažem da ću malo do plaže. Čekat će me.

Obećao sam svratiti do nje i sad se penjem na Gornji grad. Ispod mene prostire se grad, prozori svjetlucaju poput planktona volvoksa čegaveć na površini mora. Mjesec je dovoljno blizu da ga uhvatim za rog. Ispružio sam ruku i zažmirio.

Misliš li ovdje provesti noć? Megi sjeda do mene, obgrlila je noge, drhti.

Ne. Pijesak nije topao poput tebe.

Onda hajde unutra.

Ostajem još nekoliko dana, kažem joj, ustajem i ljubim je. Iza mene prostire se more, čini se gotovo crnim. Na njegovoj površini svjetlucaju planktoni volvoksi štoveć. Mjesec je dovoljno blizu da ga uhvatim za rog.