Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

BICIKL

Neka je slava biciklu! Bicikl i ja smo kentaur.

Između svega što na put kreće, bicikl ima pravu mjeru, pogotovo: u brzini kretanja, u snazi koju daje i uzima, u radosti.

U radosti,

koja nije puka sreća, a nije ni cigansko veselje,

zuji tihi, jednostavni mehanizam.

Radost

je pitomo srce ove metalne životinje.

Slava biciklu koji me iz moje ulice pronio kroz slavoluke zabranjenih hotelskih gradova i plaža, uvijek malo brži od čuvara.

Slava biciklu na nizbrdici koji nas je, zaslijepljene suncem i prašinom, spasio od seoskih pasa.

Slava biciklu na kojem sam se penjala po ljubav na jedan, a potom spuštala po ljubav na drugi kraj grada, bez bicikla to nikad ne bih uspjela, mlada, brza i puna ljubavi.

Čast i dika brižnom biciklu sa sjedalicom za bebu, kao i onom bez kočnica, onom za vjetrenje suknje po šumskim stazama, kao i onom koji opstaje na asfaltu.

A svakako, čast i nogari koju si naknadno ugradio na naš bicikl, jer je, čim luda vožnja stane, ta mala podrška neophodna za ravnotežu.