Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

HUMBERT

Prošlo je i više vremena od onog koje je trebalo
Da može sjesti do tebe i potapšati ti glavu
S obje ruke, sretna, kao bongo. Moj oče, stari ljubavniče.
Počinje period u kojem se u mislima spušta u luku
Uz bedem, ali zavoj je oštar, trga se koža s lijeve plećke i puca karoserija
Ti svakih nekoliko ljeta tražiš ime za svoj brod
Nazoveš je i pitaš za mišljenje, govorite o roditeljima i  djeci, o brakovima
Koji su uglavnom sretni i zdravlju, poslovima
Kaže ti: bio si u pravu, zaboravila sam te kao i svoje grudi prije četrnaeste
Na tebe pomisli kad vidi konduktera: bijele hlače, nikad suviše čiste
I češće se vezano uz tebe sjeti tvog malog psa koji je po dugom hodniku
Kuće kotrljao kosti. I vodoskoka.
Ali otkad se dogodila nesreća iz njenih su snova kao miševi pobjegli svi – osim tebe.
I eto te gdje se pokrećeš po čudnom nalogu, njenom
Pušiš i povlačiš klompe na krivim dlakavim nogama
A ona ide pored tebe u košuljici bez rukava
Prekratkoj da joj se ne bi vidjela stražnjica pička bedra
Uzalud je navlači i ti iako ravnodušan uviđaš njen problem
To su samo njeni snovi, ali i na javi bi joj rekao:
Ne brini, normalno hodaj, pa ja idem pored tebe,
Uostalom, moja stara kćeri, moja mlada ljubavnice,
Sami smo na cesti, uostalom.