Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

KOLJA

kolja ima problema s očima pa vidi one koji mu stižu ravno u susret, a ne vidi one koji mu prilaze ili prolaze sa strane.

zbog tih problema, za ručkom u menzi na otvorenom, on ukapa neke kapi pod kapke i gleda gore u krošnje i svod.

za to vrijeme čovjek za našim stolom priča o arapinu koji je stigao na neku crnogorsku plažu i razmotao ćilim, pravi tepih iz dnevne sobe. i cijela arapinova porodica, a bila je brojna, kupala se u moru i sjedila na tom golemom ćilimu. raširenom na žutom pijesku, između suncobrana.

neki za našim stolom su šutjeli, neki su se čudili, netko se nasmijao.

kolja je, jednako gledajući nebo, pitao: koje je boje bio taj ćilim?

ne znam, valjda šaren, ćilim je ćilim.

ali, koja je boja prevladavala, crvena, zlatna, tirkizna, modra? ne da se kolja i dalje gledajući u krošnje i svod. koja je boja prevladavala. i kakve su bile šare. to je najvažnije kad pričamo o ćilimu.

o gabbeh, hereke, ushak, tabriz, kazak, kashan, saruk, nain, bidjar, mir, isfahan, shiraz, kerman… i ostalima.