Meditacija Jesam | Zoran Stamenić

RAZINE UMA

 

Mjerenjem titraja mozga počeli su se prikupljati materijalni dokaz uloge zadubljenja na tokove svjesnog i nesvjesnog aspekta psihe.

Naša normalna svijest funkcionira na beta valovima od oko trinaest herca naviše. Kada u meditaciji umirimo naš um, ili kada tonemo u san dolazimo do nivoa alfa valova od oko osam herca. Tu se valovi ritmički izmjenjuju i imaju pravilne amplitude.

Kada smo u dubokoj meditaciji alfa ritam se transformira u theta valove odnosno tetra ritam od četiri herca.

Delta valovi od jednog titraja u sekundi svojstveni su dugogodišnjim meditantima.

Kod izuzetnih majstora elektroencefalogram (EEG) bilježi prestanak titraja. To znači da nema valova, koji se mogu izmjeriti EEG. Onima koji su postigli stanje čiste svijesti svjesnost je trajno proširena. Dakle, ona ne samo da i nadalje postoji, već je u svakom pogledu proširenija nego kod drugih ljudi. Stoga ne treba interpretirati rezultate mjerenja kao stanje kada um više ne radi, već kao stanje uma poput onoga u stanju ekstaze, mističnog iskustva i sličnih kreativnih ispunjenja.

Čakre su planetarnim širenjem i procesom spajanja najsuvremenijih znanstvenih spoznaja i metoda s tradicionalnim tehnikama samorazvoja i prevencije bolesti korištenjem meditacije, postale opće prihvaćeni naziv za točke koje se poklapaju s pozicijom pojedinih endokrinih žlijezda (žlijezda s unutarnjim izlučivanjem). U njima su uspavane velike energetske baze koje se ispravnim zadubljenjem pokreću.

I. čakra: korijen kralježnice;
II. čakra: ispod pupka u visini spolne žlijezde;
III. čakra: iznad pupka u predjelu pleksusa solarisa;
IV. čakra: u predjelu srca;
V. čakra: u predjelu grla u točki adamove jabučice;
VI. čakra (treće oko): između obrva. Podudara se sa pozicijom pinealne žlijezde koja se nalazi u bazi lubanje i djeluje kao kočnica hipofize kada ova stimulira rad spolnih žlijezda i izuzetno je važna za duhovni razvoj čovjeka;
VII. čakra (krunska čakra): na vrhu tjemena glave ispod koje je pituitarna žlijezda (hipofiza), koja daje upute svim ostalim endokrinim žlijezdama za njihov rad.

Premda znanstvenici pojedinačno provode istraživanja na određenim područjima i za određene primjene, nitko još nema opipljive dokaze je li mozak, ukupan nervni sustav čovjeka ili pak total svih tjelesnih organa i funkcija u čovjeku medij koji spaja materijalni i duhovni aspekt postojanja. Istraživači se pitaju gdje bi mogla biti granica duhovnoga i materijalnog aspekta postojanja. Postavljaju hipoteze i obrazloženja mogućih rješenja, premda je znanost tek počela doticati površinu spoznaja, koje bi mogle izazvat novi skok znanstveno-tehnološkoga progresa.

Studije koje su proveli psihijatri, psiholozi, terapeuti, znanstvenici, sportski treneri, obrazovni radnici, te drugi istraživači, otkrivaju kako se ispravnim nastojanjem i meditativnim treningom u svakodnevnom životu on može učiniti sretnijim, a psihosomatsko stanje čovjeka zdravijim i snažnijim.

Razvoj novih tehnika meditacije baziranih na starim metodama zadubljenja u posljednjih dvadesetak godina dokazao je kako ljudsko tijelo treba stimulaciju, izazov i duhovnu vježbu kako bi ostalo zdravo, te da njezin izostanak, isto kao i manjak fizičke aktivnosti, dovodi do nastanka raznolikih bolesti.

Brojna istraživanja mozga pokazuju kako mozak kao i tijelo, treba stimulaciju i izazov kako bi optimalno funkcionirao. Meditacijom možemo naše duhovne sposobnosti bitno ojačati kao što naši mišići postaju snažniji od fizičkog vježbanja.

Dokazi sugeriraju kako duhovna vježba može osigurati potrebnu stimulaciju i izazov koji mogu ojačati um, povećati stvarnu veličinu i zdravlje neurona u mozgu, povećati inteligenciju i stvoriti stanje optimalnog osjećaja dobrobiti.

Dokazano je da meditacija može smanjiti razine neurokemikalija povezanih sa stresom, uvelike smanjiti napetost mišića, smanjiti visoki krvni tlak, usporiti puls, te brzo stvoriti osjećaj duboke opuštenosti.

Osnovni je razlog treninga duha putem meditacije povećavanje kvalitete svakodnevnoga života. Meditanti postaju tolerantniji u radu i zabavi, uviđavniji prema drugim ljudima, korisniji za sebe i članove vlastite obitelji te općenito za sve ljude, koje počinju promatrati uz pojačanu empatiju što generira kvalitetniji način komunikacije među ljudima.

Um ima dvije razine – individualnu i univerzalnu. Prema Buddhinom učenju, ali i nekim drugim filozofskim i religijskim sustavima, u čitavom univerzumu postoji samo jedan um (Apsolutni Duh, Duh Sveti), koji se individualizira na zasebne struje, odnosno manifestira kroz različita bića. Bez obzira na mitske ili konfesijske razlike i specifičnosti, svi ovi religijski i znanstveni sustavi se na kraju svode na činjenicu da vaš um i moj um nisu dva potpuno odvojena uma, već su kao različite struje jednoga uma dvije istovrsne, ali različite i posebne manifestacije. Prema C. G. Jungu[3] ovo možemo objasniti kolektivnom sviješću i kolektivnim nesvjesnim, koji nadopunjavaju našu svijest i naše nesvjesno. Stoga je i na svjesnom i na nesvjesnom aspektu psihe individualni um sastavni dio jednog istorodnog univerzalnog uma. Individualni um uvijek može biti povezan s univerzalnim umom ako znamo kako to učiniti. Starogrčki filozof Platon, na primjer, smatrao je da se učenjem samo prisjećamo znanja za koje je smatrao da su zaboravljena od strane naših sadašnjih inkarnacija i da mudar čovjek može u sebi razviti svoj unutrašnji glas.

Danas je umjesto teorijom reinkarnacije ove fenomene prihvatljivije tumačiti Jungovom tezom da postoji jedinstveno polje kolektivne svijesti na više razina. Krajnja razina uma je sveobuhvatni Apsolut (Apsolutni duh). Ove hipoteze trebamo testirati vlastitim iskustvima, jer je to od najveće važnosti za razvoj duhovnosti u našem životu.

Kad počnemo koristiti mantru, uz pomoć naše svijesti stvaramo vibracije u individualnoj i kolektivnoj unutrašnjosti uma. Kako naš um postaje sve mirniji, tiši i koncentriraniji, ove vibracije se sve više prenose s individualnog svjesnog preko individualno nesvjesnoga aspekta naše psihe do univerzalnog područja uma. Meditacijom se postupno otapaju prepreke između individualnog i univerzalnog uma. Zbog tih su prepreka naši umovi odvojeni jedan od drugog; vi ne znate što ja mislim kao, što ni ja ne znam što vi mislite. Uklonivši prepreke, vaš um i moj um ne postaju jedan um, ali nam postaje sve lakše komunicirati, suosjećati i razumjeti druge ljude. Um je dakle univerzalna matrica, a sastoji se od nižih razina kolektivne svijesti i kolektivnog nesvjesnog, pri čemu je osnovni element upravo naša psiha koja ima svoj svjesni i nesvjesni aspekt. Cilj duhovnog razvoja nije gubljenje naše osobnosti, već njezino usklađivanje s Univerzalnim umom.

Često se pod umom podrazumijeva proces mišljenja, ali prema učenjima drevnih religija i moderne znanosti um nije samo misao. Misli i osjećaji samo su izražaji uma, a ne um sam. Baš kao što su valovi na oceanu manifestacije oceana, a ne sam ocean, tako su misli i emocije samo obrasci uma.[4]

Um je stoga istodobno i misao i svijest o misli i materijalna pretpostavka svijesti o misli. Ta svijest je dvojaka – vanjska i unutarnja. Kad nešto opazite pomoću osjetila, tada znate da je vaša svjesnost okrenuta prema vani. Kada razdvojite um od osjetila, svjesnost postaje unutarnja. Um možemo okrenuti u oba smjera. Kada um postane ekstrovertiran, on doživljava oblik, zvuk, dodir, okus i miris, ravnotežu i orijentaciju pomoću naših organa percepcije. Ova osjećajna doživljavanja su igra uma. Kada je um introvertiran, osjetila su pasivna i bez života. Čovjek tada ne vidi, ne čuje, ne osjeća miris ili dodir. Kada se um okrene prema unutra, prilazite barijeri i počinjete stjecati uvid u svemir sa svoje infinitezimalne pozicije, što predstavlja jedno beskrajno iskustvo, a čovjek osjeća smisao i svrhu i pritom zna da je koristan sebi i drugima.[5]

Što god čovjek sazna i doživi pomoću osjetila, ostaje mu utisnuto u podsvjesnom dijelu. Ovi utisci ili obličja toliko su mnogobrojna da ih nije lako klasificirati. Neki su slabi, nevažni, dok drugi imaju snažan utjecaj na karakter, navike i čovjekovu prirodu. Drugi su slučajni ili povremeni, dok su treći stalno uz vas. Jasno je da snažne misli poput ljutnje, strasti, zavisti ili straha s vremena na vrijeme ulaze u um, ali za vrijeme meditacije i mnoge nevažne misli stalno prolaze kroz um. To se događa zato što nismo očistili um od stresnih utisaka ili tvorevina uma. Zbog toga je prvi preduvjet za meditaciju mentalno pročišćenje. Bez ovladavanje tvorevinama uma, za vrijeme meditacije mnoštvo misli prolazilo bi kroz um i uzrokovala zbrku. Korištenje mantre jedan je od najboljih načina zadubljenja.

Tvorevine uma imaju tri razine: nemir, jedno-usmjerenost i potpunu raspršenost. Prva razina se događa kada um stalno skače s jednog mjesta na drugo i nikad nije smiren. Npr. kada ponavljate mantru, a druge misli vam prolaze kroz um. To je prvi nivo utisaka u umu.

Druga razina utisaka nastupa kada ste odvojili svoj um od osjetila te nastaje usmjerena svjesnost. Nastaje kada počinjete, bez da ste to željeli, razmišljati o nekom problemu ili pak imati vizije. Koncentrirali ste se ponavljajući mantru, ili se molite uz brojanicu, meditirate prateći svoj dah ili uz koncentraciju na plamen svijeće i počinjete imati vizije, gledate svoj unutarnji televizor! To su razni izrazi vaših psihičkih utisaka i nad njima nemate kontrolu. Pitate se kako ovladati tim utiscima? Misli jednostavno treba pustiti neka teku, a mantru ponavljamo unutar meditacije koliko stignemo. Bez napora, bez grča, potpuno opuštenoga tijela i svaki puta kada se prisjetimo mantre nastavljamo je ponavljati.

Postoji i treća, vrlo snažna tvorevina uma.[6] Nastaje kad počnete meditirati ponavljajući mantru, a zatim ste nakon utisaka koji su vas zaokupljali odjednom u praznini. Nema mantre koju ponavljate, nema ni psihičkih utisaka koji izviru iz našega nesvjesnoga dijela psihe, nema ni misli. Nema ničega izvana niti iznutra, a vi ste potpuno spokojni i u beskraju nesvjesnih dubina se ne osjećate izgubljeni. To je jako ugodno stanje u kojem vam je sva muskulatura potpuno opuštena, a nervni sustav u stanju potpunog mirovanja. Dakle, postoje tri faze meditacije.[7] Oni koji meditiraju znaju da se u jednoj meditaciji od petnaest ili trideset minuta, pa i kraćoj od toga, sve ove faze mogu izmjenjivati. Jedno vrijeme ponavljate mantru, zatim imate neke misli, smeta vas neki zvuk izvana, pa opet utonete u neke misli, ponavljate mantru, a zatim ste bez misli, bez mantre, a opet potpuno budni, zatim ponavljate mantru itd. Nije problem niti zaspati za vrijeme meditacije. To se događa kada smo previše umorni i kontemplacija mišića te koncentracija psihe kroz smirivanje napetosti vodi u ono stanje svijesti koje nam je u tom trenutku najpotrebnije.

Mišljenje je stoga proces promatranja. Um se ne kreće, iako vidite um u dijelovima i zato mislite da se kreće. To je varka kao i naša percepcija da se Sunce kreće, a Zemlja miruje. Ovo je jedna od najvažnijih stvari koju svatko od nas mora razumjeti. Ta ideja je iz yoge, i za našu modernu tehniku JESAM vrlo važna. Ima utjecaj na čitavo naše mentalno stanje, poimanje našega postojanja. Osjećamo kako se kreću misli, kako navaljuju podivljale emocije, a strasti nas salijeću, ali znamo da su to naša iskustva i naši osjećaji – to nisu činjenice. Univerzalni um je istovrstan; on se ne može razdijeliti vremenski ni prostorno. Vrijeme i prostor su unutar njegove matrice, a time i mi i naš um koji ovo misli.

Meditirajući uvijek dobivamo pa i kada se u našem umu pojavljuju stvari vezane uz prošlost, sadašnjost i budućnost. Kad se u umu probude zle i opake misli ili kad dođu misli o Bogu i suosjećanju – sve je to dio procesa otapanja naplavina stresa, artikulacije i transformacije naše osobnosti. Za razliku od principa dobra i osjećaja empatije i ljubavi koji nam pomažu distancirati se od zla i negativnih emocija, u svakodnevnom životu ne možemo uništiti ideju zla, jer uništiti ideju o zlu znači uništiti i ideju o dobru. Ovo je vrlo važna razlika i na njoj zapinje čitav proces života i evolucije. Ljudi koji su uspjeli transcendirati barijere života mogli su to učiniti tek kada su slijedeći u svojem životu ideju dobra kao vrhovni princip života shvatili ovu istinu.

Svakodnevni autogeni trening ne služi zaustavljanju ovog vječnog procesa, niti uništavanju osnove sposobnosti i znanja, već upravo obrnuto, da probudimo u sebi više uvide i dođemo do prosvjetljenja. Uništiti osobnost isto je kao i oduzeti život, a potiskivanje emocija uništenje je same osnove ambicija i želja. Čovjek se stoga za duhovni razvoj koristi cijelim umom u interakcije s drugim bićima. Na tom putu samo-ostvarenja naučit će kako transformirati loše u dobro, kako iz neprilike napraviti priliku. Najveća otkrića u povijesti, najveće pobjede, najveća likovna djela, kompozicije, ali i bezbrojna mala ostvarenja i neprimjetna ostvarenja, poput ovog eseja primjerice, zajednički su proizvodi našega uma i kumuliranih doprinosa drugih umova.[8]

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.