Meditacija Jesam | Zoran Stamenić

SAMOOSTVARENJE

 

SUFISTIČKI ASPEKT

“U ljudskom duhu ne može postojati želja usmjerena na već pronađeni predmet; čovjek ne može zamisliti sličnu želju, jer ga privlači novo. Traženje u vezi s već pronađenim svojstveno je samo Bogu”, pisao je u vrijeme procvata sufizma Rumi. “On u svojoj moći ima sve i kada kaže: budi, ono već bude.” Rumi, Galalad Din, jedan od velikih u svjetskoj duhovnoj književnosti u 13. stoljeću daje tumačenje procesa samo-ostvarenja čovjeka. “O, čovječe, sve dok si u toj prolaznoj potrazi, a ta vremenitost značajka je čovjeka, daleko si od cilja. Kad se tvoja potraga poništi u potrazi za Bogom i kad potraga što dolazi od Boga prevagne nad tvojom, tada postaješ pravi tražitelj u potrazi za Bogom. Pravi tragač na svom licu nosi znak, a na njegovom čelu blista sjajna zraka. Uvijek je prisan, uljudan, pun poštovanja, odlučan, prema kritičarima popustljiv, poštuje istinskog prijatelja. Njegov cilj premašuje sve ciljeve. Privrženost obitelji ne odvraća ga od njegovog cilja, koji premašuje sve ciljeve. Takav je tragač za Istinom.” Na svojem će putu shvatiti da je najbrža staza Put srca.

Kantov etički kategorički imperativ nije, dakle, u svjetskoj duhovnoj riznici ništa novo. Činiti ili ne činiti drugome ono što bi htio ili ne bi da drugi čine nama, to je samo produbljena sufistička misao. Ona je pak nastavak Isusova učenja “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga” ili “Tko tebe kamenom, ti njega kruhom”. Pet stoljeća prije Isusa, slično je govorio Siddhartha Gautama, a preobrazba tog indijskog princa u Buddhu, nije ništa drugo nego u Jungovom smislu te riječi alkemijski proces produhovljenja čovjeka, koji je isto govorio, mislio, naučavao i radio. Herman Hesse u “Sidhatri” sjajno opisuje tu preobrazbu kao oslobađanje od potreba nižeg reda.

Ona ni danas nije uvjetovana konfesijskim pripadnostima i učestalosti u molitvi, premda sve to može u početku pripomoći. Najvažnije je imati želju doći cilju. Čim se želja pojavila otvorena su vrata samo-ostvarenju, a to je već početak transformacije. Zatim počinju iskušenja. Čovjek je duhovno još nezreo, a opet iznad toga da i dalje samo robuje životnoj doktrini u stilu: “u se, na se i poda se”. Počinju ga smetati ogovaranja, sitna podmetanja, općenito shvaćanje života kao utakmice. Po prvi puta raspoznaje prave duhovne ljude iz svakodnevnog života i literature. Razlikuje ih od licemjera koji prijete, zabranjuju i mašu duhovnošću kao mačem, misleći kako jedino oni imaju pravo tumačiti kako se duhovno napreduje. Zatim bi poput lika iz crtića Linea padali u očaj, depresije, ne bi osjećali niti elementarne životne radosti, po kojima su bili poznati iz svojih sirovijih faza. Čovjek tada zna da njegovo nastojanje još nije donijelo očekivani rezultat. Tek kad ovu fazu završi do kraja i kada mu postane jasno da je zabluda misliti kako je partner Bogu, koji je sveprisutan i time sadržan u čovjeku kao i u svim drugim bićima, osjećaj radosti prodire u njegovo srce. Otvaraju mu se vrata izvjesnosti, pa se u toj fazi duhovnog razvoja za neko vrijeme prihvaća drskost i poniženja bližnjih, koji osjećaju da je njihov prijatelj izbrusio dio ega te često poput razmažene djece proširuju prostor svojih interesa na njegovu štetu. S njihovog aspekta su odjednom stekli nad njime veliku nenadanu prednost, a on pak zna da je važnije ustrajati nego se vratiti u oklope prijašnje relacije nedopustivo neosviještene faze življenja u kojem je robovao lokaliziranom umu. Zato su u svim dijelovima svijeta pojedini ljudi ponekad postajali pustinjaci. Nisu mogli pronaći sklad između novoga svjetonazora i onoga staroga iz duhovnog predživota iz kojega su krenuli na put preobrazbe svakodnevnog života. Nagrada dolazi, jer je u toj fazi sumnja odstranjena iz čovjekova srca. Već tada je srčana čakra potpuno otvorena za ljubav. Još uvijek su mogući, pa i vrlo česti, konflikti s okruženjem, jer tada čovjek više ne skriva i ne mistificira svoju ljubav prema Bogu, već je u ponekim povijesnim primjerima, kao primjerice Isus i Buddha, vrlo uvjerljivo i propovijeda. Tada je čovjeku već jasno da je to sve ishod Božje volje, a ne njegovog napora. Pa ipak on ne smije odstupiti od pravila igre, jer će se vratiti na početak najgrublje materijalne razine na koju više ne želi pasti. Dakle, Bog jest svemoguć, ali istovremeno i nije, jer ne može čovjeka koji mrzi bližnjega svoga učiniti blaženim, duhovno probuđenim, odnosno preobraženim, onim koji je s desne strane Oca. Tako nedosljedni mogu biti samo ljudi. Stoga je na čovjeku pobijediti iskušenje uvažavanja Boga u bližnjima, pa makar bližnji ponekad bili i nedostojni toga. Najdraža je ona ovčica koja se izgubila, objašnjavao je Isus prije dva milenija uglavnom nepismenim ljudima, koji druge metafore ne bi niti shvatili. Sve ostalo u našoj transformaciji učinit će Bog. Slobodna volja i odluka nisu determinirani Božjom voljom, kojom je samo određen taj dar da sami u svakom trenutku odlučujemo. To je dio divne Božje igre u kojoj sudjelujemo. Unatoč svim datostima i ograničenjima moramo sami nastojanjem doći do toga kako pritisnuti dugme, a Bog će nam poslati prekrasnu muziku svemirskih sfera. On sve može, osim pritisnuti gumb umjesto nas. To je kao u vicu o škrtcu koji se godinama svaku večer molio Bogu da dobije na lutriji. Već je bio pred mirovinom kada mu se jednog predivnog dana Bog ukazao i rekao: “Odavno sam ti odlučio uslišati molbu, ali kupi već jednom tu srećku.”

Važno je bez straha suočiti se s životom. Čovjek koji je došao do uvjerenja, a ne samo vjerovanja da je Bog u svakome biću, bez straha se suočava sa svime što se može dogoditi, ali se ponaša prema spoznatim pravilima igre Apsolutnog duha. Otvorena su mu vrata, ali sam mora koračati. Uviđa da je sve On, da je sve od njega stvoreno, i da je sve Njegovo; da je On svojim stvorenjima dao to samoljublje da nas stavi na kušnju. Tako preobražen čovjek želi ono što Bog želi. Na tom stupnju on sagledava svoju bijedu; želje ga napuštaju i on postaje slobodan i spokojan.

Prvo je nužna djelatnost, zatim spoznaja, kako bi čovjek spoznao da gotovo ništa ne zna i nije gotovo ništa. To nije lako znati i ne može se podučavati kako do toga stanja svijesti doći. Proces podešavanja sklada, u sebi i izvan sebe, s Njegovim Planom dar je Božji, nagrada za one koji poštuju pravila Njegove igre. Za one koji žele krenuti na taj Put evo savjeta. Važan je Put srca, a ne riječ govora. Govor je poput novca, neophodan, ali grub i nedovoljan za kontemplativno približavanje najsuptilnijim Božjim darovima sretnoga života i blaženstva. Kada krene Putem srca čovjek zna da neće pobjeći od jarma ega nad Jastvom, ako ga do kraja ne oljušti.

 

BUDISTIČKI ASPEKT

Meditacija se u Aziji prakticirala znatno prije rođenja Shakyamunija, koji se pod imenom Siddhartha Gautama rodio u malom sjevernoindijskom kraljevstvu Shakaya 560 godina prije Krista. Nakon višegodišnjeg traženja prepoznao je u meditaciji prirodu uma i dostigao prosvjetljenje. Narednih 45 godina prenosio je svoje učenje suvremenicima, a umro je kao glasoviti Shakyamuni Buddha 480 godine prije nove ere.

Budizam se tada proširio u većini istočnoazijskih zemalja, a danas je uz kršćanstvo, islam i druge religije globalna kulturološka činjenica suvremenog svijeta.

Budizam je na Zapadu izvršio veliki utjecaj, naročito nakon osnivanja Teozofskog društva u New Yorku 1875. godine, a u Europi preko filozofa Schopenhauera (Svijet kao volja i predodžba) i Nietzschea, koji u Antikristu reducira bit budizma na borbu protiv boli: “Budizam je doista i po svojoj spoznajnoj teoriji jedina pozitivna religija koju povijest poznaje. On više ne kaže ‘bori se protiv grijeha’, nego, dajući pravo realnosti, kaže ‘bori se protiv bola!’ Duboko se razlikuje od kršćanstva po tome što je već nadmašio zavaravanje samog sebe moralnim pojmovima, pa se, izraženo mojim jezikom, nalazi s onu stranu dobra i zla”. Očigledno je da niti obrazovani filozof bez ispravnog zadubljenja nije u stanju shvatiti suštinu ovoga učenja. Buddhino učenje jest anti-dogmatsko i ne-religijsko, ali svoju okosnicu u dokidanju boli ima upravo u neizmjernom suosjećanju prema patnjama bližnjih, što neodoljivo podsjeća na kasnije Kristovo učenje: “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga i vjeruj u mene Boga Jedinoga (misli se BOGA JEDNOTE). To je sav Zakon i Proroci”. Za Buddhino je učenje također karakteristično ukidanje dualnosti. Bog je sveobuhvatna Jednota, a kada shvatimo da smo svi mi njezin dio, shvatit ćemo i starozavjetno obraćanje Jahve Mojsiju koji ga pita tko si :”Ja sam onaj koji Jesam (koji Jest)”. To se bez dugogodišnje prakse ispravnog zadubljenja i iskustva dugotrajnog duhovnog samorazvoja, logičkim zaključivanjem ne može shvatiti.

Pozitivnu energiju generiramo iz najsuptilnijih dijelova psihe. Buddha je meditirajući shvatio četiri istine, koje navodim nešto slobodnije od izvorne interpretacije, primjereno našem vremenu i prostoru:

1. Život je za čovjeka, koji je zarobljen željama većim od mogućnosti, nemir i patnja.

2. U željama treba biti umjeren i naročito oprezan, jer neispunjene želje su izvor nemira i patnje.

3. Oslobađanje od pretjeranih želja način je stjecanja mira, blaženstva i blagostanja.

4. Srednji put je način kako uskladiti želje i mogućnosti. To znači da čovjek smije imati želje, ali ih treba pomno odabirati kako ne bi prelazile njegove mogućnosti. Osjećaj sreće, zdravlja, mira, blaženstva i blagostanja ovisi stoga više od te harmonije nego od naše spretnosti u utrci za nadmoć nad ljudima i stvarima.

Buddha je sasvim jasno i izravno objasnio što je stvarno, a što uvjetovano. Shvaćanje toga omogućuje nam proživljavanje trajne sreće. U budizmu ne postoje nikakve dogme i svaku tvrdnju je moguće provjeriti. Zahvaljujući meditaciji intelektualno razumijevanje postaje doživljaj. Dodatne metode omogućuju učvršćivanje stanja svijesti koja su dostignuta. Cilj Buddhinog učenja potpun je razvoj skrivenih kvaliteta tijela, govora i uma.

Karmičko učenje je važan dio predbudističke tradicije, često krivo interpretiran u odnosu na izvorno Buddhino učenje. Veoma je primjenljivo u svakodnevnom životu i može koristiti i bez vjerovanja u reinkarnaciju, ako umjesto ulaženja u spekulacije o njoj prihvatimo da karma u našem životu izražava uzrok i posljedicu naših djela. Svatko je odgovoran za svoj vlastiti život kojim upravlja slobodnom voljom. Ako to shvatimo i dnevno primjenjujemo, imamo mogućnost izgraditi u umu tragove koji vode k sreći i koji nam omogućavaju izbjegavanje buduće patnje. Karmu koja još nije sazrela kako bi se ispoljila, smatra Rinpoche, možemo poništiti zahvaljujući metodama Dijamantnog puta.[1]

U budizmu meditacija znači naprosto mirovanje u tome što je sada i ovdje, mirovanje bez ikakvog truda. To stanje je moguće dostići smirivanjem uma ili radom s unutarnjim energijama i vizualizacijama svjetlećih formi. Najučinkovitija metoda je stalna identifikacija s vlastitom prirodom (Buddhinom prirodom, Jastvom) i to ne samo u meditacijama, već i u svakodnevnom životu.

Oslobođenje je prepoznavanje istine da tijelo, misli i osjećaji podliježu neprestanim promjenama, što isključuje postojanje nekakvog fiksnog i nepromjenjivog “ja”. Prestajemo sami sebe promatrati kao metu i tako odstranjujemo uzrok sve patnje. Prosvjetljenje je slijedeći i ujedno konačni korak duhovnog razvoja. Ovdje je svako iskustvo prosvijetljeno jasnim svjetlom uma. Nestaje bilo kakav osjećaj odvojenosti onoga tko proživljava, od toga što je proživljavano i samog čina proživljavanja. Um u svakom trenutku proživljava svoje savršene osobine. Bez prestanka i bez ikakvog truda je spontan.

Buddha je predao učenje trima tipovima ljudi. Onima koji su htjeli izbjeći patnju, predao je učenje o uzroku i posljedici (Mali put, sanskrt. Hinajana)[2]. Oni koji su htjeli učiniti više za druge primili su učenje o suosjećanju i mudrosti (Veliki put, sanskrt. Mahajana). Ljude koji su imali jako povjerenje u svoju vlastitu (Buddhinu) prirodu, učio je Dijamantni put (skt. Vadžrajana). Pritom se manifestirao u formama sličnim hologramima ili je učenicima svoj prosvijetljeni uvid do prirode uma posredovao pomoću učenja – Velikog pečata (skt. Mahamudra). Dijamantni put nas uči proživljavati svijet bogatim i sebe oslobađajućim pogledom. Vježbanjem Dijamantnog puta budimo duboko unutarnje bogatstvo; ono vodi um k spontanom stanju bez ikakvog pretvaranja. Razvija neustrašivost isto kao svaku drugu prosvijetljenu osobinu uma.

Put koji vodi do prestanka dukkhe je Plemeniti osmerostruki put koji čine prava spoznaja – ispravno razumijevanje, ispravna odluka, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravan život, ispravan napor, ispravna svjesnost i ispravna koncentracija.

Prvi korak puta je prava spoznaja, što podrazumijeva prihvaćanje četiriju plemenitih istina: život je patnja, želje su izvor patnje, odsustvo želja vodi oslobađanju od patnje, srednji put vodi nirvani.

Drugi korak je pravi stav – ispravna odluka, koji znači stav dobre volje, izbjegavanje putenih želja, mržnje i zlobe. Sami donosimo stotine odluka u toku dana, a svaka od njih je nova raskrsnica u našem životu.

Treći korak je pravi govor, mudar, istinit i usmjeren prema pomirenju.

Četvrti je pravo djelovanje i obuhvaća svekoliko moralno ponašanje.

Peti korak, pravo zanimanje, znači da način zarađivanja za život ne smije biti štetan za druge.

Šesti korak je pravo nastojanje, dakle treba njegovati dobre porive.

Sedmi korak je prava pozornost, što znači pažljivo promatranje, bez popuštanja zapovijedima želje.

Osmi korak, pravo držanje, postiže se intenzivnom koncentracijom koja oslobađa svetog čovjeka od svega što ga sputava.

Prema ideji dharme odbacuje se dakle vjerovanje u “sebe”. “Ja” i “moje” su ideje koje nemaju nikakve veze s istinom. Čovjek koji to shvati prestaje biti vezan uz svoje prividno “ja”, jer upravo taj krivi stav prema životu uzrokuje mnoge patnje. To učenje o “ne-sebi” (an-atman) bitno je revolucioniralo religijsku misao u čitavom svijetu. S idejom an-atmana povezana je ideja nirvane. Riječ nirvana potječe od glagola ugasiti se i označuje cilj budističkog religioznog nastojanja. Nirvana se shvaća kao dharma, ali je od svih 170, koliko ih budizam priznaje, jedina nepromjenjiva i nezavisna, jer nije stvorena od moći nagona ili želje. Ona ne znači tupu pasivnost i reduciranost intelektualnih sposobnost, već naprosto zornu spoznaju i doživljaj novoga aspekta postojanja probuđenoga čovjeka, koji je konačno u stanju odgovoriti na koan: tko sam ja?

Za suvremeno objašnjenje meditacije, terminološki nam je najbliža tradicija zen budizma. U tom, svakako najmodernijem i modernoj znanosti bliskom pravcu mahajana budizma, oslobođenog mitsko-religijske dogme, antidogmatičnost dolazi do punog izražaja.

Čovjek stječe iskustva i razmišlja, ali je lokalnim um usmjeren prema svakodnevnim potrebama, načinima kako ih zadovoljiti i planovima za budućnost, a psiha je opterećena stresom i zadacima za podmirenjem prioritetnih problema.

Deepak Chopra smatra da su razlike između lokaliziranog i nelokaliziranog uma u svojoj biti razlike između rutinskog, uobičajenog načina života i samoostvarenog, nažalost, puno rjeđeg i neuobičajenog. Lokalizirani um je osobni i individualni za svakoga od nas. Sadrži naš ego, samoproglašeni “ja” koji luta svijetom robujući našim navikama. U njegovoj je osnovnoj prirodi da nas razdvaja od cjeline. Postavlja neprobojne, umjetne granice koje smo spremni braniti makar to značilo gubitak pravoga značenja stvari i povezanosti s univerzumom. Čovjek kojim vlada lokalni um je inertan, podložan umoru, previše racionalan i bez poriva za kreativnošću. Potrebna mu je stalna pažnja i odobravanje zbog čega stalno naginje strahu, razočaranju i bolu.

“S druge strane, nelokalizirani um je čista duša ili duh poznat kao univerzalna svijest. Vršeći svoju aktivnost izvan granica vremena i prostora, to je veličanstvena i jedinstvena sila u svemiru, beskonačna u svojoj veličini i trajanju. Po svojoj prirodi nelokalizirani um spaja sve stvari jer on i jest sve. Nije mu potrebna energija, pažnja, odobravanje, već je u potpunosti neovisan i stoga plijeni ljubav i naklonost. Beskonačan u kreativnosti, mjesto je odakle izviru sve kreacije.” (2, str. 74) Oslobađanje od dominacije svojega egoističnog, lokalnog, uma omogućuje nam vidjeti preko granica koje naš lokalizirani um postavlja kao krajnje moguće. Ohrabruje nas da razmišljamo izvan zadanih obrazaca i uvjerimo se u postojanje čudesne ljepote stvarnosti koju počinjemo otkrivati.

“Moć namjere u nama možemo obnoviti ako se vratimo iskonskom sebi, odnosno ako postignemo samoostvarenje. Oni koji to postignu, ponovno postaju povezani s nelokaliziranim umom. Gube želju za manipulacijom i kontrolom. Imuni su na kritike i dodvoravanja. Ne smatraju se ni od koga potlačeni niti su kome nadređeni. Referentnu točku ne čini više ego, već duša. Nestankom ega nestaje i tjeskoba kao nešto čime se ego štiti. Tjeskoba je stalni neprijatelj spontanosti namjere koja predstavlja način na koji se duh pretvara u materiju.” (2, str.81)

Istraživanje nesvjesnog je, stoga, duhovna higijena kojom čistimo podsvijest od stresnih naplavina, a rezultanta je širenje svijesti, odnosno njezino povezivanje i harmoniziranje s nesvjesnim razinama Jastva. Tim procesom ne samo da otkrivamo svrhu svojega života, već i živimo sa svrhom, a samo osvještavanje uloge nesvjesnog neodvojivi je dio ovog puta. Umjetnici i znanstvenici tvrde da njihove najbolje kreacije proizlaze iz nadahnuća i uvida koji leže izvan njihove svjesne kontrole. Wagner je, na primjer, komponirao Das Rheingolda, dok se odmarao nakon višemjesečnog mukotrpnog komponiranja nekih manje zapaženih djela, jer je u mašti slušao neprekidno ponavljanje šumova rijeke Rajne, a osnivač kvantne mehanike Werner Heisenberg osnovni je uvid u kvantnu mehaniku dobio nakon šetnje i plivanja na odmoru. Nikola Tesla je pak svoja otkrića osvještavao za vrijeme šetnje ili nekog drugog načina opuštanja te ih je prvo danima do detalja vizualizirao, a zatim je, kada mu je sve bilo kristalno jasno, prelazio u fazu njihove materijalizacije, odnosno računanja i verifikacije ideje izradom uređaja koji je besprijekorno funkcionirao. Zanimljivo je da nije bilo nikakvih odstupanja od onoga što je prvobitno zamislio kada bi izum potom konstruirao i patentirao.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.