Zbiljka | Miroslav Kirin

POSLIJE POPLAVE

Otkud riba u zraku, nedaleko od Save? Ne leti, ne pliva – čami
na zračnoj plitici uplašena vlastitim mirisom.
Je li to ona tvrdoglava, žutih peraja i slobodna duha?
Ili pak ona zbunjena, crvenih peraja, a crne utrobe?
S poplavom jurnula iz rijeke da bi prolunjala
među zatečenim skakavcima, voluharicama i gušterima?
Je l’ joj se trbuh vukao po blatu kad se svega zasitila,
a druge se, pribranije ribe, već bile povukle u rijeku?
Sad se ondje na ledini samotinjski bacaka,
polijeće, pa pada, blatom prska okolnu povaljanu travu
i osjeća da čini dobro:
preko nepomičnih tijela sitnih bića navlači zemni pokrivač.