Zbiljka | Miroslav Kirin

MUHO, OSLOBODI MOJE ČITANJE

[Dok čitam novine na tramvajskoj stanici] jedna se muha zaplela u novine,
vješto,
nožice je zabola u papir, ne da se otresti.
Što ću s tobom muho, kažem, iziđi, iščupaj se, ostavi moje novine,
moj smisao stajanja na stanici,
jer tramvaj uporno ne dolazi, kao da svojim nedolaskom briše i samo
postojanje stanice.
Izlazi muho, doista ću povjerovati da stanice na kojoj stojim i nema,
Muho siđi, oslobodi moje čitanje, što ću ja bez svog čitanja,
ono me drži ovdje, na stanici, utvrđuje moju okomicu.
Zatvaram i otvaram novine ne bi li muha odletjela no uzalud
ona još dublje zabada svoje nožice u papir,
još malo i cijelo će joj tijelo ući među riječi posložene po nekakvom
smislu.
Zatvorio sam novine i od straha ne želim ih više otvoriti.
Muha će uvijek biti jača od mene, i kad otvorim novine (a rekao sam da
neću),
tko zna što ću zateći