Zbiljka | Miroslav Kirin

O JABUKAMA
(klupi i slobodnim rukama)

Muškarac i žena sjede na klupi u parku i jedu jabuke.
Jesu li zato ovamo došli njih dvoje, da bi skriveni od drugih jeli jabuke?
Sunce je već blago, trave žúte i povijaju se prema zemlji.
U zraku su vrane: samo kruže, ne grakću, ništa ne vrebaju,
kao da su im svi poslovi dovršeni.
Potom je muškarac slobodnom rukom obgrli, na što mu
ona uzvrati svojom slobodnom rukom.
Ništa ne govore, samo grizu, svako svoju jabuku, i čini se
kako uopće nisu od one sorte koja grize jedno drugo,
kojoj je onaj drugi jabuka, i to nezrela, i koju mršteći se jedu.
Možda se sve ono bitno već dogodilo i zašto ne, hajmo
sad jabuke jesti, misle oni zagrljeni.