Zbiljka | Miroslav Kirin
SÂMO TIJELO SJEDI NA STANICI I ČEKA NOĆNI AUTOBUS
Neću misliti na ludog čovjeka na autobusnoj stanici (neće on
ni na mene, u tomu smo jednaki, čemu vjerovati u empatiju)
neće se njegovi trzaji lica usjeći u mene, i njegov nečujni škrgut (usta
se otvaraju i zatvaraju, ali ništa se ne čuje), neću
na to misliti, ni kako se sve njegovo, ono što ga je moralo dovesti
na klupu u taj sitni sat, taj zamor, potrošenost, vraća
meni, koji sam od njega otišao još davno.
Uzalud baca udicu za mnom.
Prijatelju, druže, zapomaže.
Riječi su beskorisne kad nose prisilu.
Vidi, toliko se povio da mu se ne vidi glava:
sâmo tijelo sjedi na stanici i čeka noćni autobus.
Sadržaj
PRIJE I POSLIJE ZBILJEUrednikov izborImati olovku
ZBILJKA
Preda mnom se ljušti čovjek
Urednikov izborNe mogu govoriti o muškarcima koje pridržavaju drugi muškarci
Lišću treba napora da se ne pokrene kad zapuše
Želim boru vratiti njegovu uspravnost
Rano je jutro kad naga žena kleči na kuhinjskom podu i moli
Svoje bi se težine htio riješiti pa o tijelo vješa utege
Ti, koja kosom mlataraš lijevo-desno
Zrno riže
Bez svog je tijela žena koja hoda stazom
Dva čovjeka
Zamaranje glavom
Štake
S kišom štošta znade napadati
TRIPTIH O SITNIM BIĆIMA
Indijcima se to ne bi dogodilo
Makar bez sjaja u raspodijeljenim očima
Oči, u kojima je nekad prebivalo nekoliko stotina tebe
SVE ŠTO SAM DOŠAO OPRATI
Treba usred skoka stati
Iz ruke mi izlijeće pismo
Urednikov izborJedan muškarac u tramvaju
(jednoj ženi u tramvaju Milivoja Slavičeka)
Sve što sam došao oprati
Urednikov izborSâmo tijelo sjedi na stanici i čeka noćni autobus
Čas krošnja s jabukama čas praznina vedrog neba
Plaši me zvuk koji mi se približava
TRIPTIH O MUHI
Nadmetanje s muhom u nedjeljno poslijepodne
Muha je sjedila na zidu
Muho, oslobodi moje čitanje
KAD USTANEM I UGASIM SVJETLO
Kad ustanem i ugasim svjetlo
Pitajte cipelu
Poslije poplave
Zamahnuo je rukama kao da će poletjeti
O
O čaju
(ili o želji)
O žlici
(za zajedničko ljetovanje)
O kiši
O jabukama
(klupi i slobodnim rukama)
O disanju
O buci
O pogledu
O pticama
O vrani
(koja me rano jutros dočekala na vrhu police s knjigama i nije ni trepnula)
O vrtu
(u Središću koji se sklonio u vlastitu depresiju ne bi li odgodio smaknuće)
O upotrebi
(Diane Labrosse: Musique pour objets en voie de disparition)
O stablu
(Pačira u Zagrebačkoj banci u Maksimirskoj 68)
O vječnosti
O stolcima
Urednikov izborO olovci
Impresum
