Zbiljka | Miroslav Kirin

O STABLU
(Pačira u Zagrebačkoj banci u Maksimirskoj 68)

Pačira, stišćeš se između žičane stolice i sivog trosjeda na kojem sjedi starica. Umorna lica, podbočena desnom rukom, čeka novac, krupne joj oči posivjele od novca koji previše prebiva u njima. Ne vjerujem da ćeš ikad odatle, stabalce moje, osim što ćeš na koncu uvela lišća i suhih grana ipak završiti u kontejneru iza banke. No kretanje donde ionako nije tvoje, na tebi je da miruješ, koraci će pripasti čistačici. Ili njima dvjema. Vući će se, umorne od dana i nakupljena otpada. Bit ćeš im teška, premda je tvoj život netom napustio tijelo. Zar ne postajemo bar malo lakši tad? Ni da pirne vjetar, pomakne grane, zadrhte listovi. Kako će se dva lista dodirnuti, kada nema vjetra među njima da ih spoji? Ništa lakše od zavisti prema onim stablima vani kad ih povija vjetar. Prijeđu tad i kilometre tako zamahujući, izračunali su neki. Sipi prašina, ničija ruka ne prolazi blago po tvojim listovima. Jedna je žena iz dosade čekanja u bolničkom hodniku papirnatom maramicom stala brisati listove na fikusu. Ovdje to nitko ne čini, iz straha da ne propuste svoj red. Svako se ispadanje računa, kao da se time biva korak bliže konačnom padu. Ispod jednog se lista šćućurila božja ovčica. Tko zna kakvom je pogreškom dospjela ovamo. Možda radi razgovora? Razgovarate li? Jer prema tebi nitko ne iskazuje sućut, kao prema tuljanima, ili životinjama s krznom. Nitko u novinama nije uzviknuo kako pačiru treba podržati u borbi za nesmetano kretanje. Vrsta si imigranta koji je dobio sve potrebne papire za boravak u ovoj zemlji. Slična si kestenu, no kesten nikad nećeš biti. Uzalud će tvoj plod htjeti od korijena stići na vrške grana. Ondje se ništa neće zbiti, nikakva ploda. Neće biti ni tajne zaodjenute u bodljikavo ruho. Plod će, nabreknut, pucati u rodnoj zemlji, kojoj smo zaboravili porijeklo, i prosipati sjemenje. Mlada će pačira rasti i klatiti se na vjetru samo u rodnoj zemlji. Ustajem kako bih i sam podigao svoj novac, starica je već odavno otišla, iza sviju ostaje ukočena pačira, malo potresena, list joj se jedan otrgnuo i na pod pao.