Hod na rukama | Sonja Manojlović

SNEVESELE GA TUĐE IGRE

Uperi oči u tuđi pogled, žvače i guta,
misli da se neprimjetno hrani.
Držeći glavu pod propisanim kutem,
da profil izoštri svoju ratničku spremnost
na Dobar dan,
da oko prošuplji svaki ubojiti sjaj,
ramena se usprave i zaokrenu u egipatsku ravan,
a sve ostalo ostane gdje jest,
sirovi pozdravi, sirovi pogledi,
od jutra do sutra
slijeva se krv.
Već se i zdravi razum nakopao tunela
opisujući odakle dolazi i kuda ide
robotičnim glasom, žlicom za bijeg.