Hod na rukama | Sonja Manojlović

UTJEHA POSLUŠNOG

Bog je utjeha za onog tko na prste staje
i pruža ruke
Za dijete u majci

Ali, što s onim tko netremice zuri
u ogledala,
a izbliza broji na prste godine i ljude,
kima ošamarenom glavicom
Što s njim koji prepješači morsko dno
da do drugih dođe

Kao šum tišine

Iz samog sebe iskače li poslušno i taj s morskog dna
u ljuljanje, u plavetnilo, u odsjaje