Hod na rukama | Sonja Manojlović

STARICA U VELEGRADU

S njive pobrana moćnom rukom,
gudalom po jednoj jedinoj žici sije
amo – tamo,
kakva je to zemlja bez melodije,
kakvo je to glazbalo od sirove kože?
Pretražuje ono što je blizu,
naše džepove,
zar nikada neće
na svoje usko zasjesti mjesto?
Blještavi slap,
i brojanje djece,
i njihova voćna imena,
selska joj kiklja i vunena čarapa,
vuče za sobom, ganja po obodu trga
samo jedan ton
s ruba zemaljske ploče.