Hod na rukama | Sonja Manojlović

ZVUCI, ODSJAJI, SLUTNJE

Imam sve, olovku i papir,
Prvo ću  primicat i odmicat
stolicu, prizore, riječi,
rukopis se mijenja iz dana u dan,
a od tijela počinje svaka promjena,
nalaktit ću se naškubljena.
Ako ne pomogne,
od jednog do drugog, potezati za rukav,
nevidljivu vodu na svoj mlin?
Osim da bude, što od nje htjeti?
Svjetlosni šapat oku, vrtnja zraka uhu,
skromno za ravnodušnog,
daje odgovor tijelom
sada,
kroz uvijek i nikada.