Hod na rukama | Sonja Manojlović

KANCELARIJSKI RITAM, RADNO

Haljina mi ima oblik kancelarije,
krila se o zidove taru!
Nazula sam koševe za smeće,
stubama trčim gore – dolje!
Lepršam s rukohvata!
Kliznem, rasprsnem se
klikom u tisuću mailova,
znala vas, ne znala,
dobar dan i doviđenja,
ističe grimiz usana,
nijemost.
A kad će hobotnica pružit prvi krak,
zaobići stol, ščepat,
prikliještit, podići u zrak?
U visini očiju,
za njih se smišlja
duhovito, jasno, laskavo, očajno
Marš!
dok prtlja i petlja, usjajen, ljubičast,
glave prošupljene dječačkim osmijehom.
Lipo li je pod trbuhom nešto radit!