Hod na rukama | Sonja Manojlović

ODLUKA U METROU

Odlučeno je, nosit ću pastelne boje,
uz pahuljastu kosu i nježno rumenilo na obrazima,
po kruh i mlijeko putovat ću svaki dan.
A u posjet mladoj ženi
koja vuče svoje smeđe, teško tijelo duž perona,
pa uz stepenice, kao foka?
Zar se uzalud gordi mladi metis
iz oblajhanog žbuna,
i, u vlastitom tjelesnom spektaklu izigran
jednim upornim pogledom iskosa,
zoblje trunčice po sebi?
Uzalud prizor kad obrve se podignu,
i rasvijetli se pod raskupusanom rastafarijankom,
a malo je to za promjenu mišljenja?
Šutke gledam
iz živog pijeska,
frizure skaču s glave na glavu,
oko moje glave topću starice u šljaštećim balerinkama.
Kosine, dakle, pahulje. U svemu je moja utjeha,
ipak nije uzalud,
zar ni dan, ni noć ne mogu više čekati
da dođete svi?