Hod na rukama | Sonja Manojlović
KAD I KOME
Ne razgovaraj
sama sa sobom.
Jedino tebi taj glas nema što reći.
Tanak je, dječji,
i nema tijelo koje stari, isisava zrak, naprosto se čuje.
I uzet će, i neće vratiti ni pola,
očnjacima će razdrti, i razbacati po putu.
Kad će reći Hvala? Kome je što dao?
U tišini, dakle,
nije dopušteno
živjeti?
Ali, neposlušni vade
svoja oruđa
i oružja,
sve uzavre
od pažljivih pogleda,
sretnik u neizrecivom
ipak živi.
Sadržaj
PARIŠKI PRIZORIKažem ti očima
Usta za živu hranu
Što ljudi rade u metrou
Znaci
Kad pozaspe, vrijeme je za umjetnost
Urednikov izborPerformeri boli
U muzeju
Turistička himna
Nema potrebe
Urednikov izborStarica u velegradu
Mladić s glasom
Snevesele ga tuđe igre
Vilendorfska, velegradska
Odluka u metrou
Na ulici
Portretiranje
BUKA CITATA
Potajna hrana
Osluškivanje
Hod na rukama
Opsada
Čovječica
Plan
Urednikov izborZa mene nisu velika slavlja
Utjeha poslušnog
Sunčev trajekt
Otac i sin
Ulazna, karnevalska
Sjedio, ležao, dugo
Vladar sretnog ratnika
Aerodromske laži
Kancelarijski ritam, radno
Zalihe ljupkosti
Kad i kome
Proslava
Urednikov izborUpoznaj me!
Troglas
Izložba tajni
Zvuci, odsjaji, slutnje
Urednikov izborČitatelj
Impresum

