Tri jeseni : pjesme i sjećanja | Ana Ahmatova

ŠIPURAK U CVATU
(Iz spaljene teke)

And thou art distant
in Humanity
Keats

Umjesto blagdanskog čestitanja,
od vjetra, suhoga i snažna,
doletjet će nam miris raspadanja,
s okusom dima i ovih pjevanja
što mojoj rukom su pisana.

7.

Po ovom putu gdje je Donski
vodio nekoć velik rat, i
gdje dušmanine vjetar pamti,
gdje žut je mjesec taj rogati, –
išla sam kao kroz kraj morski…
A miris šipuraka leti
da posta čak riječ pretvorena,
i ja sam bila sresti spremna
moje sudbine val deveti.

8.

Ti si me izmislio. Takva ne postoji.
A takva neće ni postojati.
Ni liječnik ne izliječi, pjesnik ne uspokoji,
sjena te priviđenja i dan i noć prati.
Nevjerojatne smo se godine mi sreli
kad su presahnule i svijeta sile,
sve bje u crnom, svi od muka sveli,
i svježe bile tek mogile.
Bez lampa bješe Nevin crn val kao smolast,
poput je zida stajala gluha tama…
Eto kada te je dozivao moj glas!

Što činila sam – nisam znala ni sama.
I došao si kao vođen zvijezdom,
stupajući po tragičnoj jeseni
u zauvijek opustošeni dom
otkud odleti jato stihova spaljenih.

10.

Opet si sa mnom, jeseni – prijateljice.
I. Annenski

Nek’ netko u kraju se odmara južnom
i rajskim se baštama šeta.
Tu vrlo je sjeverno – jesen za društvo
izabrah si ovoga ljeta.

Ja živim i sanjam tu tuđinsku kuću
gdje možda sam umrla davno,
gdje nešto je čudno u noćnom klonuću
sačuvalo zrcalo tamno.

I hodam duž borova oniskih crnih,
na vjetar tu naliči vrijesak,
i sjaji se okrajak mjesečev krnji
ko staroga noža tup bljesak

Ja ovamo donijeh spomenak taj blažen
na posljednji nesusret s tobom –
taj ledeni, čisti i lagani plamen
od pobjede moje nad sudbom.

11.

Protiv volje, carice,
ostavih obalu tvoju.
Eneida, 6.

Ne plaši se – sličnije naš lik
mogu ti dočarati u trenu.
privid si mi ili prolaznik,
no zbog nečeg čuvam tvoju sjenu.

Nisi bio moj Eneja dugo, –
izbavih se tada lomačom.
Znamo šutnju tek jedno o drugom.
I ne pamtiš prokleti moj dom.

Ne pamtiš ih, kroz oganj od muke
i užasa ispružene ruke
i nadanja prokletoga glas.

Ne znaš što ti oprostiše tada…
Rim je sazdan, plove flota stada
i pobjedu slavi milja slast.