Pristajanje | Tomislav Bogdan

* * *

– Kako je umrijeti, konte?
– Poput svega drugog,
pjesniče,
samo što postanete
manje transparentni.
– Bojim se, svejedno…
– Ne budite glupi,
pjesniče,
vjerujte u svemoć slučaja,
u smjerove.
Posvuda se račvaju putevi
koji mogu biti Vaši.
Smrt u riječi – to Vam je
podmazana tipka pauze,
ta ne radi se o smrti autora!
Ona trese objekt
kao napucanu šljuku.
– Ali kako možemo
– Ne pitajte više, ne budite dijete.
Vi niste Eckermann,
a ni ja, bogme, Goethe.