Pristajanje | Tomislav Bogdan
SAMOĆA
Ne sjećam se više
niti jedne ulice.
Ne pamtim ni ljude.
Samo kretanje, trk,
veliku maglicu koja klizi.
Tvoje tijelo:
hodala si,
jedini emisar tome danu,
mrkva za magarčinu.
Tvoje riječi:
kao ljuštenje kukuruznih klipova,
kao poljoprivredni radovi,
više puta u godini,
i tada lagane i neizbježne
poput kose dok pada
za šišanja.
Ti si bila osobito lijepa,
kao dosadna metaforika
otpadanja i uvenuća.
Ti si bila elegantna i jedra
kao debeli polumjesec
na noktima palčeva.
Ti si bila,
sad si mrtva,
umrlasinemate
nema.
Sadržaj
VRIJEME KONVENTAOrmari, prozori, jablani i ptice
Ti imaš nešto od jutarnjih ulica
Kod tebe
Modro
Kiša
Ptice su u grmlju, iza mojih leđa
More miriše na polovice dinja
Ronilac
Razbijene stvari
Formiranje suhog cvijeća
Šetnja
Koliko ih je, majko moja
O te stvari, te stvari što podupiru
KONTE I EKIPA
Smrt konte Di Lumbaga
Tamo gdje počiva konte Di Lumbago
Odlazak Rubena Cyroze
Ne, ne, ja Vam ne vjerujem
Kako je umrijeti, konte?
STIŽE ČETVRTAK
Dolazi zima
Zima je došla
Nije čudo, nije čudo
Privežimo fragment
Danas je isto, isto kao sutra
Razvitak
Samoća
Danas
Podnevni zeleni mirisu
Ti dolaziš, zelena
Stiže četvrtak, glasanje rode
Traje vladavina niječnog i odrješitog
Moj se djed skrivao Mađarima
Par godina po oslobođenju
Iveri
Kako samo čekaš pred Krležom!
I tvrtka
Čovjek je postajao sposoban
Impresum