Pristajanje | Tomislav Bogdan
ŠETNJA
Kosina,
kosina koja učvršćuje smjer kretanja,
nije tek pružena našem hodu.
Ona postaje sve manja,
skuplja se i grči,
kao da je bespomoćno ležanje
neugodno podsjeća
na neka prošla, ponosnija stanja.
Ptice raznose okruglu
ljubav ulicama –
mi nismo na putu za Abidos.
Tvoja storuka pojava,
ta nemirna i nametljiva sličnost,
sve je, izgleda, što
u meni izazivaš.
Kako me naglo
otvaraš pojedinačnom –
mi sigurno nismo na putu za Abidos.
Surutka i slak,
bokorni likovi sile,
i još da pustim glas,
da ga na leđa
naprte oceani,
bio bih vladar školjaka,
a to nikako…
Stiže tramvaj.
Dok škripi predočena
ravnodušna igra vremena,
uživam u hladnoći
kojoj ne umijem naći ključ.
Sadržaj
VRIJEME KONVENTAOrmari, prozori, jablani i ptice
Ti imaš nešto od jutarnjih ulica
Kod tebe
Modro
Kiša
Ptice su u grmlju, iza mojih leđa
More miriše na polovice dinja
Ronilac
Razbijene stvari
Formiranje suhog cvijeća
Šetnja
Koliko ih je, majko moja
O te stvari, te stvari što podupiru
KONTE I EKIPA
Smrt konte Di Lumbaga
Tamo gdje počiva konte Di Lumbago
Odlazak Rubena Cyroze
Ne, ne, ja Vam ne vjerujem
Kako je umrijeti, konte?
STIŽE ČETVRTAK
Dolazi zima
Zima je došla
Nije čudo, nije čudo
Privežimo fragment
Danas je isto, isto kao sutra
Razvitak
Samoća
Danas
Podnevni zeleni mirisu
Ti dolaziš, zelena
Stiže četvrtak, glasanje rode
Traje vladavina niječnog i odrješitog
Moj se djed skrivao Mađarima
Par godina po oslobođenju
Iveri
Kako samo čekaš pred Krležom!
I tvrtka
Čovjek je postajao sposoban
Impresum