Pristajanje | Tomislav Bogdan

* * *

Ne, ne, ja Vam ne vjerujem
u takve stvari – reče konte.
Ni u gospu, ni u Krista, ni u boga.
Ne vjerujem ni u sudbinu,
pa što onda?
Ja se, štoviše, gnušam
tradicionalnih metafizičkih pojmova,
ne priznajem objektivnost
bilo kakvih kriterija.
Ja sam spoznajni perspektivist,
etički relativist,
epifenomenalist
Ali tako se ne da živjeti – progovori Naputak.
Ma nemojte.
Pitanje svrhe je pogrešno pitanje,
pjesniče,
moje sutra je kargo dinamita,
kada pukne, zapalit će gradove.
Ja sam se, uostalom, već ubio
i uskrsnuo.
Ime mi je neizdrživa sloboda,
pjesniče,
a Vi me, usprkos svemu,
uopće ne poznate.